Skip to content

uvijek imajmo na umu

..i u ovome vremenu možemo se pitati – Tko smo to mi?
Kako živimo i u kakvom to dobu?
Odgovori su jednostavni.Čovjek komplicira.
Svaki čovjek se rađa s darovima kojima bi trebao pridonositi
napretku zajednice.
Tako bi bio ispunjen radošću, motivom za novi rad,
radio bi i u zajedništvu,
obitelj bi mu bila zadovoljna.
I društvo.
Za to bi bio i pravedno nagrađen.
To je sjajna šansa..ali vrlo često ne biva ispunjena..jer?
Čovjek s napretkom društva počinje glumiti ono što nije,
uzima što mu ne pripada, bavi se tuđim zanimanjem…povrjeđuje druge,
nanosi zlo jedan drugome, ne shvaćajući da razara sebe i svoj rod,
zajednicu, društvo..
Čovjek se, kao radnik, najčešće sam, ne može izboriti za svoja prava..
s vremenom sve teže do njih dolazi,
vidi veliku razliku između onih koji su „iznad“ njega i sebe,…
u strahu za svoju egzistenciju svatko ..od vrha zajednice do temeljnog dijela u nesigurnost je,
s gubitkom osjećaja zajedništva čini sve za sebe,
a viši ili nacionalni interes postaje mu stran…
rađa se bezvoljnost, nemar, neodgovornost, pa zbog toga i depresija,
osjećaj manje vrijednosti, gorčina, jal, kompleksi..osamljenost..
U našoj zemlji je danas položaj radnika složen,
no, zahvaljujući i neznanju, i ne snalaženjima s teretom psihologije prošlih vremena koja nam iz krvi još nisu iščupana.
Tako:
– mentalitet bilo kojeg djelatnika vrlo često nije promijenjen,
– mladima se ne usađuje tradicija odanosti i požrtvovnosti,
– već koristoljublja, karijerizma, uspjeha po svaku cijenu,
– ne jamčeći im poštovanje i sigurnost u poslu,
– djelatnike pripravne za mirovinu često se zadržava
iz tko zna kojih sve razloga,
– ili ih se upućuje u mirovinu s nedostatnim sredstvima, nedostojnim čovjeka
Da, nije lako danas.
Čovjeku treba zastupnik..odvjetnik..SINDIK..
No, čovjek kao da kroz povijest nije ništa naučio,
pa kako je bilo u davnim vremenima..tako je i danas..samo brojnije i teže.
No, ne mora biti tako.
Ni jedan čovjek ne mora biti sam, osim ako to ne želi!
Udružuje se..trebao bi iz plemenitih razloga..
s ljudima kojima vjeruje da će biti uz njega…koji će mu biti sindik..
..ali ne da bi se razjedinjavali već ujedinjavali..
i zajedno stvarali sigurnost u i za posao. .
ne jedni protiv već za druge.
Ipak, raditi u javnoj ustanovi, k tome mediju kakav je HRT,
jest i čast i ponos i nemjerljiva odgovornost, jer smo dio svačijeg doma.
Utječemo na javno promišljanje, možemo odgajati, otkrivati, pomagati, sudjelujemo u zaštiti nacionalnog bića i identiteta.
Nije nebitno tko su ljudi koji ovdje rade i trebaju li uopće raditi
u toliko važnoj ustanovi.
Dana nam je šansa da djelujemo za dobro svoje, dobro zajednice.
Taj zadatak neće nitko obaviti umjesto nas.
Na takvim temeljima želimo djelovati.
Samostalni sindikat radnika HRT radi i djeluje s međusobnim razumijevanjem
i podrškom svim svojim članovima,
surađujući sa svim drugim predstavnicima djelatnika u HRT
za dobro i napredak.
Očekujemo Vas.

Slikovni rezultat za sindikat

Autor: Urednik, 19. veljača

Od → Obavijesti


Trenutačno nema komentara

Napišite odgovor

Info: XHTML je dopušten. Vaša E pošta neće biti objavljena.

Pretplatite se na komentare putem RSS servisa