Skip to content

o minimalcu

Minimalna plaća propisana je u 21 od 27 država Europske unije, a njezina visina znatno se razlikuje od zemlje do zemlje, ovisno o razvijenosti, životnom standardu i socijalnoj osjetljivosti.

Minimalne plaće iskazane su u bruto iznosima, a zemlje koje imaju propisan minimalac mogu se podijeliti u tri skupine. U prvoj skupini, u koju ulazi i Hrvatska, zemlje su s minimalnim plaćama do 700 eura. Na začelju je Bugarska s minimalcem od 312 eura, a najbolje stoji Poljska,u kojoj je radnicima zagarantirana nadnica od 611 eura.

Hrvatska se smjestila u sredini, ali još donedavno bila je pri vrhu ove skupine. Osim Poljske, u proteklih nekoliko godina preskočile su nas Češka, Slovačka, Estonija i Litva.

U zlatnoj sredini je šest zemalja s minimalcem između 700 i 1400 eura. Na donjoj granici je Portugal sa 741 eurom, a na vrhu je Španjolska s 1050 eura. Jedina tranzicijska zemlja koja se probila u ovu skupinu je Slovenija, u kojoj je minimalac dosegnuo 941 euro.

U trećoj grupi je šest bogatih zemalja sa sjevera i zapada Europske unije, u kojima minimalac premašuje 1400 eura. Na dnu je Francuska s 1539 eura, a prednjači Luksemburg,u kojem je zagarantirani minimalac od 2142 eura gotovo dva puta veći od prosječne hrvatske plaće.

Eurostat prati i kretanje minimalne plaće u SAD-u, koja trenutno iznosi 1119 eura i približna je onoj u Španjolskoj.

Najviša minimalna plaća u Europskoj uniji bila je gotovo sedam puta veća od najniže, ali raspon je manji kad se uzme u obzir kupovna moć. Naime minimalne plaće u državama članicama s nižim razinama cijena postaju relativno veće kad se iskazuje standard kupovne moći (PPS), a relativno su niže u državama članicama s višim razinama cijena. Uklanjanjem razlika u cijenama, minimalne plaće kreću se od 579 eura u Bugarskoj do 1705 eura u Luksemburgu, što znači da je najviši minimalac veći oko tri puta od najnižeg.

S obzirom na to da u europskim zemljama postoji različita praksa u određivanju zagarantiranih plaća, Europska komisija nedavno je pokrenula inicijativu za stvaranje jedinstvenih kriterija koji bi služili za određivanje zakonski propisane minimalne plaće.

Ideja je da ona iznosi najmanje60 posto medijalne plaćeu pojedinoj zemlji. Međutim taj je prijedlog naišao na otpor u skandinavskim zemljama, nesklonima administrativnom određivanju minimalnih dohodaka.

još iz medija

Većina ljudi u svijetu vjeruje da kapitalizam u svojoj današnjoj formi čini više štete nego koristi, otkrilo je istraživanje uoči ovotjednog samita političke i gospodarske elite u Davosu. Edelman Trust Barometer, koji je u dva desetljeća ispitao desetke tisuća ljudi o njihovom povjerenju u ključne institucije, ove je godine prvi put nastojao saznati što ljudi misle o kapitalizmu. 

Autori istraživanja navode da su ih ranija istraživanja koja su pokazala rast osjećaja nejednakosti natjerala da pitaju građane jesu li počeli imati dublje sumnje u zapadne demokracije utemeljene na kapitalizmu. 

U istraživanju je sudjelovalo 34.000 ljudi iz 28 zemalja.

Ispitani su građani zapadnih liberalnih demokracija poput SAD-a i Francuske, ali i građani Kine i Rusije. Više od polovice svih ispitanih, njih 56 posto, smatra da “današnji kapitalizam čini više štete nego koristi u svijetu”.

Istraživanjem pokrenutim 2000. su se nastojale provjeriti teorije političkog filozofaFrancisa Fukuyamekoji je nakon pada komunizma rekao da se liberalna demokracija sada smatra “krajem povijesti”.

No, od tada se javljaju kritičari koji se ne slažu s time i ukazuju na svašta – od rastućeg utjecaja Kine i sve raširenije pojave autokratskih vođa, trgovinskog protekcionizma i sve veće nejednakosti uslijed globalne financijske krize 2007/2008. godine.

Na nacionalnoj razini nedostatak povjerenja u kapitalizam najprisutniji je na Tajlandu (75 posto), Indiji (74 posto) te u Francuskoj (69 posto). U drugim azijskim i europskim zemljama te onima u Perzijskom zaljevu, kao i u afričkim i latinoameričkim zemljama prevladava ista ocjena u vrijednosti od preko 50 posto. Jedino se u Australiji, Kanadi, SAD-u, Južnoj Koreji, Hong Kongu i Japanu većina ispitanih ne slaže s tvrdnjom da kapitalizam trenutno čini više štete nego koristi.

Istraživanje je potvrdilo različitu vrstu zabrinutosti građana, od one zbog brzog tehnološkog razvoja i nesigurnosti posla, do izostanka povjerenja u medije i osjećaj da se nacionalne vlade ne znaju nositi s današnjim izazovima.

Pritom se podaci ponešto razlikuju pa su Azijci optimističniji od drugih u svijetu kada je riječ o gospodarskog perspektivi. Također se mišljenja razlikuju ovisno o statusu pa oni bolje obrazovani imaju više povjerenja u to kako se stvari vode.

Čelnike korporacija koji će se ovaj tjedan okupiti u Davosu mogao bi zainteresirati podatak po kojemu je povjerenje u biznis veće nego u vlade te da 92 posto zaposlenih smatra bi glavni direktori kompanija trebali progovoriti o aktualnim društvenim i etičkim pitanjima. 

– Biznis je ispunio prazninu koju su ostavili populisti i stranačke vlade – rekao je glavni direktor EdelmanaRichard Edelman.

Iz medija

Državno izborno povjerenstvo (DIP)provelo je nadzor financiranja referendumske inicijative “67 je previše” i zaključilo da je provedeno sukladno zakonu. DIP navodi kako ukupni troškovi referendumskih aktivnosti iznose 1.270.244 kune, koliko su iznosili i primitci (od donacija 1.270.056 kuna i ostali 188 kuna).

Pravne su osobe inicijativi u novcu donirale 1.042.393 kune, u proizvodima i uslugama 227.463 kune, fizičke u novcu 200 kuna.

Na referendumske je aktivnosti potrošeno daleko ispod dozvoljenih osam milijuna kuna.

Od ukupno potrošenog iznosa materijalni troškovi iznose 975.025 kuna, financijski 6098 kuna te ostali 289.120 kuna. Na medijsko oglašavanje referendumske aktivnosti potrošeno je 121.446 kuna.

Sindikalna inicijativa “67 je previše” od 27. travnja do 11. svibnja prošle godine prikupila je više od 700 tisuća potpisa za raspisivanje referenduma o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju, kako bi se spriječilo dizanje dobne granice za odlazak u punu mirovinu na 67 godina.

Referendum u konačnici nije raspisan, jer je Vlada, respketirajući volju građana, predložila, a Sabor u listopadu izmijenio ‘sporni’ zakon slijedom čeka pravo na starosnu mirovinu ostvaruje osoba s navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža umjesto 67 godina života i 15 godina mirovinskog staža. To su po dotadašnjem zakonu bili uvjeti za starosnu mirovinu za žene i muškarce od 1. siječnja 2033.