Skip to content

još iz medija

Uslijed epidemije koronavirusa, u ožujku je izostao sezonski rast zapošljavanja, a istodobno su tvrtke počele otpuštati radnike zbog smanjenog obima poslovanja.

To se posebno osjetilo od sredine ožujka kada je gospodarstvo praktično ugašeno na dva mjeseca. Početkom ove godine u evidenciji nezaposlenih bilo je 139.924 osoba, a na kraju travnja taj je broj porastao na 159.234 osobe. 

Prema podacima HZZ-a, u periodu od 16. ožujka, od kada nezaposlenost prate na dnevnoj bazi, do 16. svibnja u evidenciju nezaposlenih ušlo je novih 43.777 osoba. „Njih nešto više od 23 tisuće ostvarilo je pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti“, odgovorili su na upit iz HZZ-a. U siječnju ove godine novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti primalo je nešto više od 39 tisuća osoba, dok je u veljači naknadu primalo nešto više od 37,5 tisuća osoba. U ožujku je, u odnosu na mjesec ranije, broj korisnika novčane naknade porastao za dvjestotinjak osoba, da bi u travnju skočio na 43.143 osobe. Pravo na novčanu naknadu ima nezaposlena osoba

koja u trenutku prestanka radnog odnosa ima najmanje devet mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca. Osnovica za utvrđivanje visine te naknade je prosjek zadnje tri radnikove bruto plaće, a naknada za prvih 90 dana korištenja iznosi 60 posto osnovice, a za preostalo vrijeme korištenja 30 posto od osnovice. Međutim, najviši iznos novčane naknade za prva tri mjeseca korištenja ne može biti viši od 70 posto prosječne neto plaće u zemlji u prethodnoj godini. Za preostalo vrijeme korištenja ne može biti viša od 35 posto iznosa prosječne plaće. To znači da je naknada limitirana na nešto više od 4,5 tisuća kuna za prva tri mjeseca, odnosno nešto više od 2,2 tisuće kuna za preostalo vrijeme korištenja. Proračunom za ovu godinu HZZ-u je na razdjelu naknada za nezaposlene osigurano 943 milijuna kuna. Prema odgovoru kojeg smo dobili iz HZZ-a, u prva tri mjeseca na naknade za nezaposlene utrošeno je nepunih 313,7 milijuna kuna. 

Prema neslužbenim informacijama, HZZ-u bi u ovoj godini za naknade za vrijeme nezaposlenosti trebalo 1,5 do 1,7 milijardi kuna. Ta je procjena, kako se doznaje, napravljena na osnovu potrošnje osiguranih sredstava u prva tri mjeseca i procjene kretanja nezaposlenosti u narednim mjesecima.

Snažniji rast nezaposlenosti, naime, zaustavilo je subvencioniranje dijela plaće tijekom ožujka, travnja i svibnja, ali je pitanje što će se događati nakon što te subvencije presuše.

!

Pandemija koronavirusa ozbiljna je prijetnja primanjima 1,6 milijardi radnika u neformalnom gospodarstvu koji čine čak polovinu svjetske radne snage, upozorila je u srijedu Međunarodna organizacija za rad (ILO).

Ukupno su u svijetu zaposlene 3,3 milijarde ljudi a njih dvije milijarde radi na neformalnim radnim mjestima u neregistriranim poduzećima.

Njihove su plaće u prvom mjesecu krize već u prosjeku pale 60 posto, upozorava ILO.

Ti su radnici najranjivija skupina u globalnoj radnoj snazi, budući da nisu socijalno osigurani, nemaju pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti niti sredstva da rade od kuće, naglašava agencija Ujedinjenih naroda za rad.

„Potreba za zaštitom najugroženijih raste razmjerno napredovanju pandemije i zaoštravanju krize radnih mjesta. Za milijune radnika, gubitak primanja znači da ostaju bez hrane, sigurnosti i budućnosti”, rekao je direktor ILO-a Guy Ryder. “Nemaju ušteđevine, ni pristup kreditima. To su prava lica svijeta rada. Ako im odmah ne pomognemo, jednostavno će propasti”, naglašava Ryder.

ILO upozorava i da će zbog dugotrajnih mjera karantene i zatvaranja tvornica i ureda ukupan broj radnih sati u drugom tromjesečju pasti čak 10,5 posto u odnosu na posljednje predkrizno tromjesečje, što odgovara nekih 305 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom.

Prije samo tri tjedna predviđali su 6,7-postotni pad, što je odgovaralo 195 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom.

Najveći pad očekuju u Sjevernoj, Južnoj i Srednjoj Americi, Europi i srednjoj Aziji a najteže će biti pogođeni industrija i sektori smještaja i posluživanja hrane, te veleprodaja i maloprodaja, sektor nekretnina i poslovne aktivnosti.

Dugoročni su izgledi obavijeni neizvjesnošću.

“Konačni će rast globalne nezaposlenosti u 2020. godini u velikoj mjeri ovisiti o stanju u svjetskom gospodarstvu u drugom tromjesečju i o efikanosti mjera koje bi trebale sačuvati postojeća radna mjesta i potaknuti potražnju za radom kada počne faza oporavka”, poručuju iz ILO-a.

o godišnjem izvještaju Kuće ljudskih prava

Kao i prethodnih godina, Kuća ljudskih prava Zagreb i ovo proljeće objavljuje izvještaj Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2019. Izvještaj je nastao temeljem sustavnog cjelogodišnjeg praćenja te doprinosima više od 40 organizacija civilnog društva i znanstvenika.  Ovogodišnji izvještaj objavljujemo u trenutku globalne pandemije koronavirusa čiji je utjecaj na ljudska prava već sada bez presedana. U cijelom svijetu pandemija će imati dalekosežne društvene, ekonomske i političke posljedice te negativan utjecaj na ostvarivanje građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava. 

U Hrvatskoj u ovakvim okolnostima minimalno možemo očekivati stagnaciju u područjima ljudskih prava u kojima smo zabilježili napredak 2019., a realistično je za očekivati značajno pogoršanje u područjima gdje nije bilo pomaka prošle godine.

Usprkos lanjskim pozitivnim gospodarskim pokazateljima, Hrvatska je 2019. i dalje zaostajala za članicama EU-a u rastu plaća. Svaki peti građanin Hrvatske je kraj godine dočekao u riziku od siromaštva. Hrvatska ima problem s regionalnom nejednakošću u dohotku i pristupu zdravstvu, obrazovanju i socijalnoj zaštiti. Izgledno je da će se uslijed ekonomskog zastoja i nastupajuće gospodarske krize dodatno povećati ekonomske nejednakosti koje posebno pogađaju ugrožene društvene skupine poput osoba starije životne dobi i djece koji su posebno izložena riziku od siromaštva.

Potreba za fizičkim distanciranjem onemogućila je uobičajeni društveni život koji se gotovo u potpunosti preselio na internet. Međutim, i tu se iznova suočavamo s problemima netolerancije i govora mržnje što su društveni problemi koji ni 2019. nisu bili sustavno rješavani već se njima bavilo samo površno. Nije napravljen značajan napredak na sustavnom uključivanju manjinskih i ranjivih društvenih skupina koje su i dalje učestalo diskriminirane te ne mogu ostvariti svoja temeljna ljudska prava. Slaba kapacitiranost i internost su i 2019. negativno utjecale na spremnost državnih institucija da održavaju sustav zaštite i promocije ljudskih prava koji se u mnogim područjima urušava još od ulaska u EU.

Nadamo se da će se dosadašnje pozitivno iskustvo i kvalitetan, sustavan i stručan pristup u suzbijanju epidemije i zaštiti zdravlja građana primijeniti i na rješavanje posljedica ove krize. Imperativ je da se ekonomska, društvena i politička rješenja za izlazak iz krize temelje na ljudskim pravima, pogotovo zaštiti ugroženih društvenih i marginaliziranih skupina.