Skip to content

iz medija

Kažu da će ovo biti godina poskupljenja – Zagrepčani, primjerice, od studenog ove godine, još je uvijek neslužbena informacija, mogu očekivati i sto posto više račune za odvoz otpada, dok su Varaždinci, primjerice, već prosvjedovali zbog računa za otpad koji su im drastično porasli. Ova će godina, nema sumnje, biti godina poskupljenja režijskih i drugih troškova u kućanstvima, i brzo će nestati benefiti od pojeftinjenja neke hrane i režija zbog smanjenja PDV-a. Primirje sa poskupljenjima, nažalost, nije trajalo dugo.
Od 1. travnja oko 600 tisuća kućanstava u Hrvatskoj koja koriste gradski plin, taj trošak plaćaju u prosjeku sedam posto više nego dosad, što je porast od dvadesetak kuna mjesečno. Te će cijene na snazi biti do 1. siječnja iduće godine, kad nas opet očekuje blago poskupljenje, a kakve će cijene plina biti od 1. travnja 2020., nije poznato. Najnovije poskupljenje od sedam posto opravdano je porastom cijena plina na tržištu, a što nas tek čeka u travnju 2021. godine, kad se plinsko tržište u Hrvatskoj potpuno liberalizira, i cijene više ne budu regulirane, teško je predvidjeti.

Za oko dvadeset posto je 1. travnja porasla i cijena električne energije dijelu poduzeća koja još uvijek iz HEP Elektre nisu prešla nekome od alternativnih, jeftinijih opskrbljivača. Budući da su cijene električne energije na tržištu ove godine također rasle, poskupljenje tvrtkama mogla bi biti uvertira u poskupljenje struje i kućanstvima od 1. srpnja, neslužbeno se nagađa oko pet posto. Do tog datuma, naime, HEP mora donijeti nove svoje tarife.

Alternativni opskrbljivači poput RWE-a i GEN-I-ja ističu kako o poskupljenjima zasad ne razmišljaju, no od njih struju kupuje tek manji dio, oko deset posto kućanstava. I oni i HEP, kod kojeg je većina potrošača, dakako, prate cijene na burzama, kojima se onda prilagođavaju, a sve su oči, na kraju krajeva, uprte u tržište nafte, čija cijena raste četvrti tjedan zaredom.

Prema podacima HGK, cijena sirove nafte Brent na londonskoj burzi trenutno se kreće od 68 do gotovo 70 dolara po barelu, što je mjesečni porast od gotovo šest posto, na američkom tržištu i veći, od oko deset posto. Promatrajući prvi kvartal ove godine, cijene nafte porasle su otprilike 30 posto, čemu je razlog kontinuirano smanjenje proizvodnje nafte članica OPEC-a, koje od siječnja provode redukcijsku politiku.

Smanjenjem dnevne proizvodnje žele utjecati na regulaciju prezasićenog tržišta te na volatilnost kretanja cijena. Prema informacijama portala cijenegoriva.info, Eursuper 95 na hrvatskim crpkama košta od 9,99 do 10,14 kuna za litru, Eurodizela od 9,57 do 9,95 kuna, što će, nema sumnje, ove godine, zajedno s poskupljenjem struje dijelu poduzeća, utjecati i na dizanje cijena drugih proizvoda.

Kako se pak bliži obaveza Hrvatske da do 2020. godine odvaja najmanje polovicu korisnog otpada iz »smeća«, gradovi i općine se ubrzano pripremaju i za novi sustav prikupljanja i odvoza otpada, što će utjecati i na rast računa za kućanstva. Zagrepčani, primjerice, od studenog ove godine, još je uvijek neslužbena informacija, mogu očekivati i sto posto više račune za odvoz otpada, dok su Varaždinci, primjerice, već prosvjedovali zbog računa za otpad koji su im drastično porasli.

Od 1. siječnja iduće godine porast će i cijena mlijeka i mliječnih proizvoda zbog povratka povratne naknade od pola kune na tu ambalažu, dok će uvedena biti i povratna naknada na ambalažu zapremnine dva decilitra, koja se dosad u cijeni proizvoda nije plaćala.

S prvim danom travnja Riječanima je poskupjela i voda, u prosjeku za 19 kuna, pa će kućanstvo koje mjesečno troši oko deset kubika vodu umjesto 146,36 kuna, plaćati 165,40 kuna, dok je za nešto više od četiri kune poskupio i fiksni dio računa, koji će sad iznositi 15 kuna mjesečno.

– Ljudi nekako izdrže veće cijene, ali uz koju cijenu? Porast troškova tvrtkama odrazit će se na materijalna prava njihovih zaposlenika – dok god ide, poslodavci će pritiskati zaposlene, to je standardni recept, a kad to više ne budu mogli, svoje veće troškove ‘iskrcat’ će na cijene, odnosno na krajnje kupce – komentar je Krešimira Severa, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata. Sa cijenama smo, kaže, ne u rangu prosjeka Europe, nego rame uz rame razvijenim europskim zemljama, samo su plin i električna energija kod nas jeftiniji.

– A visina hrvatske prosječne plaće je, pritom, u visini četvrtine prosječne plaće tih razvijenih zemalja. Kad energenti poskupljuju, hrvatski su građani prisiljeni štedjeti na hrani, jer drugih izvora štednje više nemaju. S onim što trošimo na hranu ionako smo već u samome ‘vrhu’ Europe – poručuje Sever. To će se u ovoj godini, napominje, dodatno pogoršati, pri čemu se ionako već nezdravo hranimo i živimo.

Brzo ćemo, dodaje, potrošiti ono što smo, prošle godine, dobili na jeftinijem gorivu i, nadalje, smanjenju PDV-a na određene režijske troškove i hranu. Bili smo siromašni, sad ćemo biti, zaključuje Sever, još siromašniji.


Može li inicijativa triju sindikalnih središnjica’67 je previše’ skupiti od 27. travnja do 11. svibnja dovoljno potpisa za referendum koji bi srušio Zakon o mirovinskom osiguranju?
Imaju li pravo oni koji tvrde da je dulji radni vijek nužan zbog održivosti mirovinskog sustava ili
oni koji tvrde da je to nehuman zakon?

Odgovore smo U mreži Prvog potražili s gostima: pomoćnicom ministra rada i mirovinskog sustava Melitom Čičak, predsjednikom Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimirom Severom i Predragom Bejakovićem iz Instituta za javne financije.

– U pripreme se krenulo još prošle godine. Znali smo da nam neće ginuti ozbiljnije akcije. Čekali smo čistu situaciju i novi zakon. Nema više prostora da nam netko nešto ruši. Ljudi i građani su motivirani, kazao je Krešimir Sever. Cilj je raditi do 65 i smanjiti penalizaciju za prijevremeni odlazak te vratiti prijelazno razdoblje za izjednačavanje žena i muškaraca.

“Imamo jedan od najnepovoljnijih odnosa zaposlenih i umirovljenika”

– Svi podaci koje iznose sindikati rađeni su na 67 godina i nisu za komentirati u širem smislu. Prosječni hrvatski umirovljenik ima 30 godina i dva mjeseca staža, a europski prosjek je 35 godina. Godišnje na mirovine izdvajamo 40 mlrd. kuna, a stanovništvo nam stari, kazala je Melita Čičak. Nužno je produžiti radni vijek, naglasila je. Tome u prilog je dodala kako je puno umirovljenika zainteresirano za rad na pola radnog vremena nakon odlaska u mirovinu. Krešimir Sever je burno reagirao na ove navode.

– U cjelini hrvatski mirovinski sustav nije ugrožen, ali imamo jedan od najnepovoljnijih odnosa zaposlenih (osiguranika) i umirovljenika 120:100. Ukupni doprinosi nisu dovoljni. Osim toga Hrvatskoj nedostaje radnika. Također istaživanja pokazuju kako ljudi koji ostaju aktivni u poznijoj dobi ostaju zdraviji i bolje se osjećaju, kazao je Predrag Bejaković.

Sever: Skupit ćemo toliko potpisa koliko ih neće moći poništiti vlast

– Skupit ćemo toliko puno potpisa koliko ih neće moći poništiti vlast. Obzirom na potporu koju nam ljudi daju, referendum će proći, a onda će se volja naroda morati pretočiti u zakon, najavio je Krešimir Sever. Melita Čičak odgovorila mu je da je referendum legitimno pravo, ali je pitanje hoće li se građani odazvati, hoće li buduće referendumsko pitanje proći ocjenu Ustavnog suda i koliko će prijedlog utjecati na troškove, koliko ćemo se morati zadužiti “za nekoliko generacija”.

“Radnik mora imati pravo na odlazak u mirovinu, ali da može ostati raditi”

Krešimir Sever je napomenuo kako već danas postoji pritisak za odlazak u prijevremenu mirovinu radnika koji su stekli uvjete za to, a da u tome prednjače privatni poslodavci. Onda im država kaže – sad ćete raditi do 67, a poslodavci će ih se i dalje rješavati. A potom ih zapošljavati na pola radnog vremena. Smatra da bi umirovljenički rad trebalo riješiti zakonom o radu.

– Sustav treba financirati. Opasno je dodatno zaduživanje. Nove generacije nitko ne brani, upozorio je Predrag Bejaković. Dodao je kako su mnogi produljili rani vijek te da imamo nepovoljne demografske uvjete i moramo dulje raditi.

Sever: Hrvatska je u EU-u rekorder po zapošljavanju na određeno vrijeme

– Gotovo 20 posto studenata završava studij nakon 28 godina starosti. Od novozaposlenih, od donošenja novog ZOR-a 2003., svake godine njih između 94 i 96 posto zaposleno jena određeno vrijeme. Oni ovim tempom ni do 67 godine starosti neće navršiti 41 godinu staža. Hrvatska je u EU-u rekorder po zapošljavanju na određeno vrijeme. Ti ljudi nemaju šanse,to treba javno reći, rekao je Sever.

Predrag Bejaković je kazao kako se tržište rada u Hrvatskoj poboljšalo, a stopa nezaposlenosti smanjila. Poslodavci zapošljavaju na određeno vrijeme zato jer je skupo datiotpremninu, a otkazni rok je jako dugačak. Vi ne znate koga zapošljavate. Određeno vrijeme je jedini način da se osigurate, rekao je.

Sever mu je odgovorio da zato postoji institut probnog rada i pripravnika koji se gotovo uopće ne koristi. Europska komisija je u svojim prognozama i pripremama za europski semestar zemljama članicama za nacionalne programe reformi predložila da reduciraju rad na određeno vrijeme koji je poprimio zastrašujuće razmjere. Hrvatska to nije uzela u obzir, a mladih nam je nezaposlenih 25 posto. Nezaposlenost se smanjila jer je puno mladih otišlo van, dodao je.

– Mirovinski sustav je živo tkivo. Pratimo situaciju i provedbu i po potrebi interveniramo, kazala je Melita Čičak.
-Imamo pet zdravih godina za život nakon odlaska u mirovinu, kad ih budemo imali više – prihvatit ćemo. Vi ste politikantska vlast koja uopće ne želi razumjeti što se u njihovoj zemlji događa, jer ima dovoljno ruku u Saboru, odgovorio je Sever.

koliko zarađuju žene u Hrvatskoj u usporedbi s muškarcima na istoj poziciji

Međunarodni portal za plaće Paylab, kojeg je dio iMojaPlaća,
dugoročno je pratio kretanje plaća zaposlenika na razini pojedinačnih radnih mjesta.
Muškarci u prosjeku dobivaju 9 posto više od žena u istom položaju.
Rodna razlika dolazi do posebnog izražaja u analizama plaća za istu poziciju,
jer se takva usporedba temelji na identičnom radnom opterećenju i približno istim preduvjetima za radno mjesto, kao što su iskustvo, obrazovanje i vještine.

Zaposlenost žena u Europskoj uniji (EU 28) je na razini od 66,5%.
Broj žena koje donose radnu plaću i dalje se povećava iz godine u godinu.
Zaposlenost žena u Europskoj uniji prema podacima Eurostata porasla je 6 posto u posljednjem desetljeću.
Najveći napredak u zapošljavanju žena ostvarile su
Malta, Njemačka i nove države članice, uključujući Poljsku, Bugarsku i Mađarsku,
gdje je zaposlenost žena porasla za 10 posto u posljednjih deset godina

Razlika u plaćama u korist muškaraca najčešće je
rezultat toga što žene stavljaju svoje karijere na čekanje kad imaju djecu.
Potreba za uravnoteženjem njihovih
obiteljskih i radnih obveza često prisiljava žene da preuzmu posao koji je manje zahtjevan u smislu njihovog vremena.
Oni također imaju tendenciju manje težiti ka rukovodećim pozicijama u odnosu na muškarce.
Tvrtke trenutačno ulažu napore da podrže veću raznolikost na radnom mjestu i da stvore radne uvjete za žene kako bi se osiguralo da imaju jednake mogućnosti i veću motivaciju za povratak na posao što je prije moguće s porodiljskog dopusta.

Drugi čimbenik za jaz među spolovima je
da se žene obično usredotočuju na niže plaćene pozicije. Izbor zanimanja ima velik utjecaj na ukupnu naknadu žena.
Na primjer, žene prevladavaju u djelatnostima, uključujući administraciju, računovodstvo, zdravstvo i socijalnu skrb, ljudske resurse, obrazovanje i farmaceutske proizvode.
Muškarci su u većini u djelatnostima s najboljim plaćama, uključujući IT, menadžment, transport i logistiku, građevinarstvo, energetiku, telekomunikacije, industriju i tehnologiju.

Djelatnosti s uravnoteženijim omjerom muškaraca i žena uključuju
trgovinu, umjetnost i kulturu, bankarstvo, marketing, turizam i usluge.
Rad daje ženama priliku za veću financijsku neovisnost od muškaraca.
Postupno se percepcija žena promijenila u društvu s obzirom na njihove profesionalne težnje i sveukupnu slobodu izbora u osobnom životu.
Milenijalci trenutno imaju mnogo više radnih mjesta i mogućnosti za napredovanje u karijeri nego prošle generacije.
Zahvaljujući njihovom radnom iskustvu, oni također imaju veće samopouzdanje i ambicije.
Podrška raznolikosti na radnom mjestu, s većim naglaskom na raznoliku radnu snagu, doprinosi tome.

Tradicija zaposlenih žena varira u različitim zemljama Europe i ovisi o mnogim čimbenicima.
Zemlje u kojima je zapošljavanje oba spola najviše uravnoteženo prvenstveno uključuju nordijske zemlje kao što su Litva, Finska, Norveška, Švedska i Latvija,
gdje je razlika u zaposlenosti između muškaraca i žena manja od 5 posto.
Zemlje u kojima su razlike u zaposlenosti žena najveće su
Malta, Italija, Grčka, Rumunjska i zemlje srednje Europe, uključujući Češku,
Mađarsku, Poljsku i Slovačku.
Dakle, muškarci su za 11,5 posto aktivniji u zapošljavanju u odnosu na žene u EU.

Raspon dostupnih radnih mjesta na nepuno radno vrijeme također povećava sudjelovanje žena na tržištu rada, s tim da su takvi položaji na raspolaganju ženama u Nizozemskoj, Austriji i Njemačkoj.
Oni također pružaju bolje mogućnosti za pronalaženje ravnoteže između posla i privatnog života.
Prema podacima portala MojaPlaća, najatraktivnije nefinancijske pogodnosti trenutno uključuju vremensku fleksibilnost.
Sve veći broj tvrtki svojim zaposlenicima nudi fleksibilno radno vrijeme, sposobnost rada od kuće i više slobodnih dana.
Ove nefinancijske beneficije također potiču žene da se uključe u radnu snagu.