Skip to content

iz medija

Hrvatska je u Europskoj uniji specifična i zbog visokog udjela radnika koji su zaposleni na određeno vrijeme. Takav rad izaziva nestabilnost radnog mjesta te povećava mogućnost zloupotrebe tog mehanizma.
Koje su posljedice i kako stvari promijeniti, pokušali smo doznati u Studiju 4 od stručnjakinje za radno zakonodavstvo,
Marine Kasunić Perić.
U Hrvatskoj je rad na određeno vrijeme višepravilo nego li iznimka. Sve je krenulo izmjenama Zakona o radu 2003. godine, ističe, tada se otvorio veliki prostor za takvozapošljavanje, a iz mjeseca u mjesec, priča sve više buja.

– Mi imamo oko 24 posto radnika koji rade na određeno vrijeme, što je izuzetno velika brojka. U EU je prosjek oko 14 posto. Meni je osobno zastrašujuće da do 2014. nismo znali koliko zapravo radnika radi na određeno vrijeme.
Još je gori podatak da se 96 posto nezaposlenih, kada se zaposle, zapošljavaju na određeno, ističe Kasunić Perić. Oni se zapošljavaju s ugovorima koji su izuzetno kratkog trajanja te je Hrvatska po tom pitanju na samom začelju Europske unije.
Poslodavci iskorištavaju sve mogućnosti Zakona o radu pa tako zapošljavaju radnike na primjerice mjesec ili tri,
a onda produžuju ili ne produžuju. Kasunić Perić smatra da bi poslodavce na neki način trebalo obvezati da radnicima daju ugovor
na barem godinu ili dvije kako bi se izbjegle manipulacije.

– Sve se podvodi pod razlog “povećanog opsega posla” te je to teško dokazivo u praksi. Inspekcija bi trebala biti iznimno učinkovita, kaže Kasunić Perić dodajući da ona sada to nije.

Ljudi koji rade na određeno teško dobivaju kredite, postoje problemi vezano uz iznajmljivanje stanova… Jedno od rješenja, smatra, jest da se rad na određeno dodatno poskupi, čime će poslodavci biti prisiljeni na odgovornije društveno ponašanje, a potom i na zapošljavanje na neodređeno.

– Postoji nesigurnost koju čovjek koji radi na određeno osjeća, ali nije samo pitanje vezano uz stanove. Naime, gledajući “Četvrtu industrijsku revoluciju”, naravno da netko tko će radnika zaposliti na mjesec dana, da neće ulagati u dodatno obrazovanje toga radnika, kako bi bio kasnije zapošljiv i nosio se s novim izazovima na tržištu.

iz medija

Jedna od najvećih novina zakona je povratak ovršnog postupka u ruke sudova, ali se radi njihova rasterećenja zadržavaju javni bilježnici kao povjerenici suda. Tako će sud, nakon što zaprimi uredan prijedlog ovrhovoditelja, kroz automatsku dodjelu, spis dodijeliti javnom bilježniku prema abecednom redu. No, ovrhe preko noći više se neće moći događati jer će javni bilježnik dužnika morati dva puta obavijestiti o pokretanju ovrhe te mu dati 15 dana da dug plati ili ga ospori. Potom će cijeli spis vratiti na sud, koji će voditi daljnji postupak.

Jeftinija ovrha

Sam postupak ovrhe trebao bi postati jeftiniji. Aktualne odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka se brišu, potvrda o ovršnosti izdavat će se automatski te se njeno izdavanje više neće plaćati. Prema sadašnjim zakonskim odredbama, predvidivi troškovi ovrhe su, primjerice, troškovi izdavanja potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti koja bez PDV-a košta 30 kuna ili troškovi za pribavljanje potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti po odvjetniku, koja također bez PDV-a košta 250 kuna. Novim zakonom fiksiraju se i sudske pristojbe na rješenje o ovrsi te će za rješenja o ovrsi do 5.000 kuna sudska pristojba iznostit 200 kuna, a za rješenja iznad 5.000 kuna plaćat će se 300 kuna sudske pristojbe.

Od 3. kolovoza 2017. godine ovrha se ne može provoditi nad jedinom nekretninom dužnika u kojoj on stanuje, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla izjavio da je suglasan da se ovrha može provesti na toj nekretnini. To se rješenje iz sada važećeg zakona zadržava, kao i iznimka prema kojoj se ovrha nad jedinom nekretninom može provesti ako sud utvrdi da će dužniku nakon vraćanja duga ostati dovoljno novca za kupnju nove nekretnine u kojoj može stanovati. No, novost je povećanje glavnice tražbine radi čijeg namirenja ovrha na nekretnini nije dopuštena i to sa 20 na 40 tisuća kuna. Deložacije se, osim toga, više neće smjeti provoditi tijekom zime, odnosno od 1.studenog do 1. travnja.

Prijedlogom novog zakona, ministarstvo pravosuđa uslišalo je i zahtjeve socijalnih partnera – poslodavaca i sindikata. Poslodavci su ukazivali kako ih provedba ovrhe nad plaćom radnika opterećuje i povećava im troškove poslovanja.

Od iduće godine više je neće provoditi, niti će Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) provoditi ovrhu nad mirovinom. Time će se, navodi resorno ministarstvo, poslodavci administrativno rasteretiti. Pritom se predlaže novo uređenje provedbe ovrhe na novčanim sredstvima i to centralizirana provedba ovrhe na novčanim sredstvima putem Financijske agencije (FINA) koja „ovrhu provodi pod nadzorom suda u skladu s jedinstvenim redoslijedom (prvenstvenim redom) čime se povećava razina sigurnosti“. Tako će poslodavcima ostati samo obaveza uplate na račun iznosa plaće izuzetog od ovrhe prema nalogu suda ili FINA-e.

Primanja izuzeta od ovrhe
Sindikatima je, pak, uvažen zahtjev za proširenjem primanja koja su izuzeta od ovrhe te se više neće moći ovršiti božićnica, uskrsnica, regres (do porezno priznatog odbitka), terenski dodatak, pomorski dodatak, sindikalne socijalne pomoći i pozajmice, dnevnice i naknade za službeni put u inozemstvo, naknade za korištenje privatnog auta u službene svrhe, naknade za odvojeni život.

Kako navodi resorno ministarstvo, uvodi se i pravilo „da u svakom slučaju nije moguće provesti ovrhu na primanju s naslova plaće iznad zakonom propisanog iznosa“. Postojeći dužnici, aprema zadnjim podacima FINE, u blokadi je gotovo 270 tisuća građana s ukupnim dugom koji je dosegnuo 25,4 milijarde kuna (glavnica i kamate), od novog ovršnog zakona neće imati koristi.
Naime, svi otvoreni postupci, kao i oni koji će se otvarati tijekom ove godine, vodit će se po postojećem zakonu, što znači da će i poslodavci dio ovrha i dalje provoditi.
Većina ovršnog postupa ubuduće se voditi elektronskim putem, a za razvoj nove aplikacije ministarstvo pravosuđa osiguralo je nešto više od milijun kuna za ovu i naredne dvije godine.

iz medija

Iseljavanje mladih i niska razina javnih i privatnih ulaganja dvije su najveće zapreke većem gospodarskom rastu, naveo je MMF po završetku službenog posjeta Hrvatskoj. Prvi put do sada MMF je predložio hrvatskim vlastima da pokrenu reforme na tržištu rada koje će ići u korist veće zaštite radnih prava zaposlenih. Učinili su to jer smatraju da je strukturna nezaposlenost i dalje visoka, osobito među mladima i ženama, što zahtijeva donošenje mjera za poboljšanje obrazovanja i stručnog usavršavanja.

– Fleksibilnost tržišta rada treba poboljšati, ali pritom treba biti oprezan.
To ne bi trebalo dovesti do nastanka dvojnog sustava u kojemu poslodavci znatno manje ulažu u radnike s ugovorima na određeno vrijeme i pružaju im manju sigurnost nego onima s ugovorima na neodređeno vrijeme jer će to potaknuti daljnje iseljavanje. Stoga predlažu da se uvede novi oblik zapošljavanja na probni rok, koje bi bilo hibridno rješenje između sadašnjih ugovora na određeno i neodređeno vrijeme. Nakon isteka početnog probnog roka poslodavac bi morao radniku ponuditi obvezan prelazak na puni ugovor na neodređeno vrijeme.
Drugo bi rješenje moglo biti osiguranje veće sigurnosti zaposlenja u privatnom sektoru za radnike koji napuste javni sektor.

– Drugo bi rješenje moglo biti poticanje kvalificiranih zaposlenika iz javnog sektora koji su zainteresirani za zapošljavanje u privatnom sektoru, ali boje se izgubiti relativnu sigurnost svojih radnih mjesta i okušati se u privatnom sektoru, uz primjerene, ali privremene sigurnosne mehanizme kojima bi se potaknulo određeno preuzimanje rizika.
Odnosno da se radnicima da jamstvo da se mogu vratiti na posao u javni sektor unutar određenog vremena – navodi MMF.

– S obzirom na to da trenutačno postoje manjkovi radne snage, sada bi bilo pravo vrijeme da se razrade odgovarajuća rješenja – ističu MMF-ovci te dodaju da bi i bolja organizirana skrb
o djeci potaknula veću participaciju žena.
Kad su u pitanju javne financije, MMF preporučuje da se sljedećih pet godina višak u proračunu poveća prema 1 posto BDP-a da bi se razina javnog duga spustila ispod 60 posto,
a država dobila prostor za lakše intervencije u slučaju krize. S jedne strane MMF poziva na štednju, koja bi se provela smanjenjem ukupnih rashoda za zaposlene u javnom sektoru, ali upozorava da država mora više rashoda usmjeriti u javna ulaganja.

MMF ponovno poziva na uvođenje poreza na nekretnine
“kad se za to steknu odgovarajući uvjeti”, no pri tome treba paziti da se njime previše ne opterete pojedinci s malim prihodima, primjerice umirovljenici. MMF navodi da su u odnosu na usporedive zemlje regije rashodi koji se odnose na ukupno zaposlene u javnom sektoru s obzirom na veličinu gospodarstva u Hrvatskoj među najvećima.
Nadalje, u mnogim jedinicama lokalne uprave broj stanovnika nije velik, što stvara znatne mogućnosti za integriranje usluga, a time i povećanje učinkovitosti.
Odlučnim napretkom u provedbi reformi na tom području oslobodit će se sredstva za ulaganja u infrastrukturu i radnu snagu.